Marko Vidojković je definitivno jedan od najčitanijih pisaca u Srbiji. Kandže, Sve Crvenkape su iste, Pikavci na plaži, Đavo je moj drug, Ples sitnih demona. Sve su to neke od najprodavanijih knjiga u poslednjoj deceniji.
Sada. Namera ove objave nije da pravimo kritički pregled njegovih romana, niti da predstavljamo ove knjige. To je već urađeno mnogo puta i verni čitaoci svakako znaju o čemu i o kome se radi.
Mnogi se često prilikom čitanja njegovih knjiga zapitaju: fikcija ili realnost. I jedno i drugo. Nema pisca koji nije u realnosti iskusio bar neke od situacija u knjizi. Liči sve to negde na Marka Vidojkovića. Poznat je kao čovek ili kao pisac bez dlake na jeziku.
Ko god da kritikuje nečije stvaralaštvo, odgovoriće mu se da u umetnosti i književnosti ne postoje granice. Da je to lična umetnička sloboda. Da neko delo možemo da čitamo ili ne čitamo, da neku sliku ne moramo da gledamo i da neku muziku ne moramo da slušamo.
Ipak…turbo folk nam kvari omladinu, filmovi i rep muzika podstiču agresivnost, a Marko Vidojković u svojim delima daje veliki značaj marihuani, LSD-u, psovkama i, što je možda najalarmantnije, lošem odnosu prema roditeljima.
U njegovim knjigama je tako normalno da majka bude veštica, da majka ne sme da pisne dok je glavni junak u kući, da je nečija majka laka žena koju može svako povaliti. Po Marku Vidojkoviću, roditelji jednostavno ne mogu da budu dobri, a žene ne mogu da ne budu kurve.
Scene seksa postaju predosadne u nekoj knjizi kada ih ima u prevelikim količinama. Prosto, danas u vreme interneta i raznoraznih Pornhubova, scene seksa su nekako demode. Scene opisa drogiranja mogu da privuku i da se sam taj čin učini nekako isuviše lakim.
Sve u svemu, od svih knjiga Marka Vidojkovića, autoru ovog teksta dopali su se jedino Pikavci na plaži i to zato što se radnja odigrava na moru i zato što, koliko-toliko, ima opisa jednog malog primorskog mesta.
Ali….to je samo sloboda autora da iskaže svoje mišljenje na blogu, otprilike, kao što je sloboda Marka Vidojkovića da piše u svojoj knjizi o čemu želi.
U svakom slučaju..smatram da bi na njegovim knjigama definitivno trebalo da stoji 18 +. Srećom pa nam deca i ne čitaju previše.
Mislim da ne samo omladinu nego kompletnu naciju uništava nekultura, primitivizam, rijaliti emisije, i druge ogavštine koje se emituju na televizijama sa nacinalnom frekvencijom a sve u svrhu lakeš upravljanja masom . Mislim da i ako je činjenica da gospodin Vidojković spominje marihuanu, lsd, psovke i loše odnose u porodici u svojim delima, mislim da je to najmanji problem koji trenutno imamo i ako smatram da on to radi baš zbog naše tužne stvarnosti a ne zato što je on vulgaran ili želi da deca to rade.
Свиђа ми сеСвиђа ми се